Povratak na pocetnu stranu
Početna    |    Vijesti    |    Linkovi    |    Kontakt    |    English

Vijesti

Među pomorcima i žene i sveštenici

Novljani su, kao i svi Bokelji, oduvijek vezani za more - od njega su živjeli, putovali u svijet i primali razne kulturne uticaje. Pomorski kapetan Tomo Katurić je, u okviru izložbe “Kapetani reka i mora - Srbija i Boka Kotorska”, koja je do juče bila postavljena u galeriji “Josip-Bepo Benković”, govorio o kapetanima hercegnovske opštine u 19. vijeku. Veliki broj pomoraca hercegnovskog kraja je na malim barkama na vesla i većim gaetama polovinom 18. vijeka plovio do dalmatinskih, istarskih i luke u Trstu na sjeveru i južno do albanskih luka. Osim robe, pomorci su prevozili i poštu.

„Pravo je čudo kako su naši pomorci uspijevali da pređu velike razdaljine na malim barkama", kazao je Katurić i naveo primjer patruna - kapetana i vlasnika gaete Jova Milatovića koji je u aprilu 1782. godine sa četiri vesla i jednim mornarem doplovio do Splita, a u junu iste godine sa šest vesala i dva mornara uplovio u tršćansku luku.

Kasnije su na mnogo većim i opremljenijim brodovima hercegnovski kapetani i posade stizali do mnogih luka u Mediteranu i u Crnom moru.

U drugoj polovini 18. vijeka i žene hercegnovskog kraja plovile su kao mornari.

Tako je na polaki kapetana Đura Lazovića među 16 mornara bila upisana i Katarina Lazović.

Jana Tripković je kao mornar stigla do Korčule, a „hljeb sa sedam kora" probale su i Aneta Jovović i Margareta Bertuči.

Izazovu mora nijesu odoljeli ni sveštenici. U arhivskoj građi, koju je konsultovao Katurić, zabilježeno je da je sa kapetanom Savom Vukadinovićem kao mornar plovio i kaluđer Dionisije Vladović iz Manastira Savina.

U rasponu od jednog vijeka - od polovine 18. do sredine 19, na sopstvenim, ali i tuđim jedrenjacima, plovilo je više od 200 kapetana - patruna iz hercegnovskog kraja.

Mnoge porodice dale su veliki broj kapetana. Među njima pominju se imena Balabušića, Milašinovića, Dukovića, Živkovića, Matkovića, Zaretovića, Vojnovića, Sekulovića, Komnenovića, Bjelopavlića, Đučića, Magazinovića, Lazovića, Đonovića, Bronca, Senića, Želalića, Zambelića, Kvekića, Sabličića... Mnoge porodice dale su veliki broj kapetana. Među njima pominju se imena Balabušića, Milašinovića, Dukovića, Živkovića, Matkovića, Zaretovića...

Na brodovima tog vremena plovili su Novljani kao mornari, kormilari i drugo osoblje, ali se njihova imena rijetko ili nikako ne spominju u arhivskoj građi.

Vlasnici su njihovim jedrenjacima najčešće davali imena svetaca, pa se u arhivskoj građi često pominju Sveti Nikola, Sveti Spiridon ili Gospa od Rosaria.

Kada su Francuzi, nakon Buržoaske revolucije, okupirali Herceg Novi, zabranili su pomorcima da njihovim brodovima daju imena svetaca, pa se iz tog vremena pominju jedrenjaci koji nose nazive "Mladić”, "Papuča”, "Plemeniti”, "Slučaj Kruna”, "Sokrat”, "Sreća”, "Istok”, "Ljubežljiva”, "Afrika”, "Obilnost”, "Oglas”, "Veliki”, "Zgodni”, "Sjajni”, "Dijete”, "Veliki”...

Prema izvještaju vladinog delegata u Kotoru, u doba francuske uprave, Novljani su bili vlasnici 28 brodova duge plovidbe.

Tradicija pomorstva hercegnovskog kraja nastavljena je sve do danas, jer veliki broj kapetana duge plovidbe, oficira i mornara plovi širom svijeta na trgovačkim i putničkim brodvima pod različitim zastavama.

Bogati trgovac donirao novac za školu

Pomorci, ali i rodoljubi i donatori, 1858. godine su u hercegnovskom naselju Srbina osnovali Srpsku zakladnu pomorsku školu. Ta ustanova udarila je temelje pomorskom obrazovanju i odigrala pionirsku ulogu u razvoju prosvjete, kulture i školstva hercegnovskog kraja. Ideju i prva sredstva za otvaranje pomorske škole dao je 1826. godine bogati trgovac u Smirni u Turskoj, Jovan Bošković. Prema izvještaju vladinog delegata u Kotoru, u doba francuske uprave, Novljani su bili vlasnici 28 brodova duge plovidbe

U testamentu je napisao da "sva svoja dobra u Boki ostavlja miloj otadžbini, da se osnuje i izdržava škola srpskog i italijanskog jezika i moreplovstva". Osnivanje zadužbinske škole u Srbini, pored Boškovića, pomogli su i rodoljubi Đurović i Laketić.

Imovina fondacije je, nakon nekoliko godina, uvećana zahvaljujući i darodavcima Vukić i Stanović. Đaci pomorske škole školovani su na maternjem jeziku i sva školska dokumentacija vođena je na srpskom jeziku i ćirilici.

Na more se otisnuo sa 12 godina

Među znanim i manje znanim pomorcima hercegnovskog kraja, trojica imaju posebno mjesto - Petar Zambelić, Marko Vojnović i Petar Želalić.

Zambelić, rođen na Luštici, u pomorskoj porodici, na more se otisnuo sa 12 godina, a vremenom je stekao svestrano obrazovanje iz matematike, astronomije, nautike, meteorologije i međunarodnog pomorskog prava.

Govorio je sedam jezika, bio je glavni stručni ekspert čileanske ratne mornarice i član državne komisije za organizaciju plovidbe i obilježavanje plovnih puteva kroz Magelanove tjesnace i okolne rukavce, uključujući izgradnju pristaništa, lučkih objekata, svetionika i svih signalizacija u čitavoj oblasti Punta Arenasa i Ognjene zemlje. To, područje se, smatra najkomplikovanijim za navigaciju na čitavoj zemaljskoj kugli, pa je trebalo izgraditi i najsloženiji sistem za bezbjednost plovidbe, za potrebe pomorstva čitavog svijeta.

Bijeljanin Petar Želalić bio je jedini Sloven vitez Malteškog reda. Titulu je stekao nakon spektakularnog zauzeća turskog ratnog broda "Sultanija”. Među dvanaest Bokelja, koji su bili ruski admirali i generali, izdvaja se grof Marko Vojnović, jedan od više hercegnovskih Vojnovića, koji su igrali značajnu ulogu u ruskim vojnim aktivnostima u 18. vijeku. Za brojne zasluge u razvoju ruskog ratnog pomorstva 1797. bio je unaprijeđen u čin viceadmirala, a četiri godine potom u čin admirala ruske flote. Nedugo zatim bio je imenovan za direktora Crnomorskog šturm učilišta.

Izvor : Vijesti



Back to top
Copyright Turisticka org. Herceg Novi

Privacy Policy
Terms & Conditions of Use
Back to top