Povratak na pocetnu stranu
Početna    |    Vijesti    |    Linkovi    |    Kontakt    |    English

Vijesti

Poznatija u Londonu, nego u Herceg Novom

Profesionalnu karijeru rediteljke, dramske spisateljice i glumice Slađana Vujović je izgradila u Londonu. Po povratku u Crnu Goru i Herceg Novi ubrzo se predstavila i ovdje režijom omnibus drame „Naš čovjek”, kojom je okupila pod krov Hercegnovskog pozorišta eks-Ju pisce. Sa glumcima Crnogorskog narodnog pozorišta napravila je predstavu kojim je ponovo pokrenula ovu scenu. Ovaj kao i sledeća dva komada nisu bila dovoljna da ubijede nadležne da Hercegnovsko pozorište treba da postoji. Naprotiv, uzete su mu prostorije pa sada „iznajmljuje” scenu. Ipak, Slađanu Vujović to ne obeshrabruje. Nedavno se predstavila novim komadom „Ima li ovdje normalnih”, a kao slobodna umjetnica nastavlja da sarađuje sa pozorištima u Velikoj Britaniji i SAD. Ima i TV i filmsko iskustvo kao rediteljka i glumica, koje je stekla u ostrvskoj zemlji. Čekaju je i prevodi svojih drama sa engleskog jezika na srpski, pa se nada da će uskoro početi i na tome da radi.

Kako tumačite da su Hercegnovskom pozorištu ipak oduzete prostorije koje je koristilo gotovo tri decenije?
- Nisam upućena u sva dešavanja i preokrete u ovoj nesumnjivo zanimljivoj priči. Vjerujem da je za sve građane koji poimaju ulogu kulture u životu grada, porazna činjenica da je njihovo pozorište koje, uz manje prekide, postoji u Herceg Novom oko 100 godina, ne samo sada, već dugo vremena bez svoje zgrade i pozornice. Ono je sada izgubilo kancelarije, radionicu i ostale prostorije koje je dugo koristilo, ali nema ni pozornicu već više decenija – u svakom pogledu je beskućnik. Predstave se uglavnom igraju na pozornici dvorane „Park”, koja je u rukama Herceg Festa, ali ne postoji prostor za probe, niti pozornica koje Hercegnovsko pozorište može nazvati svojima, iako u gradu postoji više objekata i prostora prikladnih za ovu namjenu.
Da li se može reći da Herceg Novi nema sluha za pozorište kao važnu instituciju?
Aktuelni gradonačelnik Dejan Mandić svojim prisustvom, pa i akcijom, kontinuirano podržava pozorišne aktivnosti. Međutim, izostaje dugoročna strategija o tome kako održati i razvijati pozorište, pozorišnu kulturu i publiku u gradu, kako sve to integrisati sa dugoročnim razvojem grada. Nedostaju stručnost, zainteresovanost i svijest o tome da pozorište može predstavljati i privredni potencijal u turističkom gradu. Vladaju haos i nesloga. Često mi se čini da pozorište više vole i razumiju građani nego zaposleni u kulturi. Na jednoj strani imate ljude u kulturi koji smatraju da pozorište čine samo `velike predstave` `velikih profesionalaca` koji dolaze sa strane i daruju nam kulturu. To staromodno poimanje kulture kao elitne zabave ne doprinosi razvoju grada ni Hercegnovskog pozorišta, niti proširuje bazu publike. Na drugoj strani imate ljude koji podržavaju domaći kulturni proizvod ali ne razumiju njegov potencijal za razvoj grada. Između te dvije, i još nekoliko struja, Hercegnovsko pozorište se održava koliko i kako može, a mladi ljudi sa savremenim idejama koji bi mogli pomoći njegov razvoj i procvat odlaze iz ove sredine. Korak naprijed, korak nazad i tako unedogled.
Da li smatrate da je poslije takvog epiloga uzaludan vaš rad na predstavama „Naš čovjek”, „Izdaja” i „Ima li li ovdje normalnih?”
- Ne smatram. Vjerujem da će Hercegnovsko pozorište nastaviti sa radom ali vjerujem da je iracionalno nastavljati na isti način. Što prije je potrebno izraditi stručnu, savremenu i dugoročnu strategiju razvoja pozorišta, istraživanje publike i slično.
Nastavljate li i kojim metodama borbu za ovo pozorište?
- Budući da za Hercegnovsko pozorište radim samo povremeno, kao slobodni umjetnik, borbu za ovaj teatar mogu nastaviti samo kao zainteresovani građanin Herceg Novog. Uz borbu za nastavak rada, smatram da se treba boriti i za reforme u njegovom radu i u odnosu uprave grada kao i drugih činilaca u kulturi, prema njemu.
Da ste ovo znali da li bi se vratili iz Velike Britanije u Crnu Goru?
- Iz Velike Britanije sam se vratila iz porodičnih razloga, mada sam otprilike u isto vrijeme počela raditi i za Hercegnovsko pozorište. Moram priznati da sam na početku rada za ovaj teatar očekivala da će biti lakše doprinijeti njegovom napretku. Ali kod nas stvari ne podliježu uvijek zakonima logike - na primjer nisu svi od kojih to očekujete uvijek zainteresovani za napredak.


Nastavila saradnju sa američkim pozorištima

Radili ste na britanskim i američkim scenama, pa sigurno iz prve ruke znate kako tamo funkcioniše teatar.
- Prije povratka u Crnu Goru živjela sam u Londonu gdje sam radila kao reditelj, dramski pisac, prevodilac, glumica i edukator. Iza mene je dosta autorskih projekata, međunarodnih manifestacija, gostovanja u Evropi, SAD i Aziji. Od 2008, kad se vraćam u Crnu Goru, nastavila sam saradnju sa britanskim i američkim pozorištima, uglavnom kao pisac. Tako sam 2009. za britansko dječje pozorište „Kazzum” napisala dramu „Hunt” (Lov) . Bavi se djecom u ratu i još je na repertoaru. Od 2010. sarađujem sa pozorištem O.Y.L. iz Njujorka koji su te godine igrali moju dramu „The Tender Mercies” (Milosrđe). Sa njima nastavljam saradnju jer sam angažovana na pisanju drugih tekstova. Pretprošle godine sam u Londonu režirala predstavu „Aria” slovenačke autoke Saše Pavček, a ove godine u Londonu imam jedan glumački angažman.

Izvor : Dan



Back to top
Copyright Turisticka org. Herceg Novi

Privacy Policy
Terms & Conditions of Use
Back to top